Z L A T O V E Z
Udruga je pokrenula radionicu kako bi afirmirala svoje članice, žene braniteljice, da uče u svoje slobodno vrijeme nešto što je ostalo od njihovih majki, baka i dr. koji su prenosili svoje znanje u izradi ručnog rada. Tako su I one same počele prenositi svoje znanje izrade rukotvorina jedna na drugu. Kako je rad u radionici napredovao žene su prešle na izradu ZLATOVEZA što se pokazalo jako uspješno.
Prvenstveno je tu bilo druženje I upoznavanje samih žena, sudionica obrambenog domovinskog rata koje se do tada nisu niti poznavale. Tu su se razmjenjivala razna iskustva, što ratna što životna, a pomagalo se I prijateljskim savjetima, osnaživalo sam duh žene, kao I danas daje se međusobna moralna podrška. Kroz tu radionicu, kroz samo upoznavanje žena između sebe, rodile su se razne ideje u smislu stvaranja rukotvorina, a prema financijskim mogučnostima same Udruge.
Udruga je tako sa svojim rukotvorinama pratila vjerske blagdane (Uskrs I Božić), nacionalne-tradicijske događaje (Sajam zdravlja-eko proizvodi, Vinkovačke jeseni) I mnoge druge razne manifstacije te koristila svaku priliku da kroz radove prezentira žene braniteljice, njihovu vrijednost onda I sada, te tako ohrabrivala I davala na važnosti samoj ulozi “Biti žena-braniteljica” rušeći stvorenu, lošu stigma sa same žene.
Radionica izrade zlatoveza privukla je mnogo novih članica, pa tako I samu našu voditeljicu T.Š. koja je iskazala svoje zadovoljstvo samim dolaskom u Udrugu, vođenjem I učenjem samih članica.
Zlatovez je stara tehnika veza preko papira-kartona, za što je potrebno “dobro oko”, strpljenje I posebice motivacija. Članice Udruge pokazale su samu brzinu svladavanja izrade zlatoveza, motiviranost I veliku želju za očuvanjem tradicijske vrijednosti-kulturne baštine.
Članice Udruge su u kratkom periodu izradile dovoljno samog zlatoveza (slika, narukvica, motiva za boce, broševa) da su se prezentirale već I preko javnih medija, a posebice zbog izložbe koja se priprema za London.
Kroz ovu radionicu, gdje se podržava I prihvača osobnost svakog člana, očituje se sama povezanost članica I pridruženih članova, koji također sudjelu prema potrebi.
Kroz prezentaciju radova očituje se samo psihološko jačanje članica (koje su negdje na margini samog društva jer su braniteljice), a samim druženjem I prezentiranjem socijaliziraju se međusobno I sa društvom oko njih.
Kako su već pomalo davne 1991.god. bile braniteljice-žene, sestre, majke, rame za plakanje, rame uz rame sa svojim suborcima I dale svoj doprinos u najtežim trenutcima obrane Domovine, tako I danas pokazuju da su tu, “žive” I jako vrijedne na sve načine.