Otvoreno pismo: Uvođenje dvojezičnosti i ćirilice u grad Vukovar

Udruga „Braniteljice Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije“ se oštro protivi najavama i odlukama pojedinih ministara Vlade RH o uvođenju dvojezičnosti u gradu Vukovaru, kao i odluci SDSS Vukovar.
Smatramo da još nije došlo vrijeme i nisu stvoreni uvjeti mirnih međuljudskih i međunacionalnih odnosa i tolerancije, iz razloga što navedeno može izazvati daljnji porast netrpeljivosti i samim time narušavanja sigurnosne situacije u stvarnom životu, a što nam u trenutku ove ekonomske krize nije potrebno.

Čak i ukoliko stvarno činjenično stanje dokaže da u našem gradu živi 1/3 ili više od 1/3 građana srpske nacionalnosti, uvođenje dvojezičnosti i ćirilice u zato predviđene javne ustanove, Institucije, kao i imenima naziva ulica iz navedenih razloga nije poželjno.
Naime, općepoznata informacija o 34,87% hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji navodno žive u gradu Vukovaru, a prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011.g, nije relevantna iz slijedećih razloga:

– veliki broj tih građana prijavljen je na prebivališnoj adresi u Vukovaru, a ne žive u našem gradu već u Republici Srbiji i Bosni i Hercegovini
-pojavljuju se samo kad matične banke isplaćuju mirovine, a što se do pojave bankomata, moglo lako uočiti dugim redovima ispred ulaza u banke već od ranih jutarnjih sati dok poslovnice nisu još otvorene
-pojavljuju se i onda kad je potrebno eventualno podnijeti Zahtjev za određenu vrstu socijalne pomoći
-pojavljuju se i onda i to ponekad, organiziranim prijevozom, kada se odlučuje glasačkim putem o lokalnoj, parlamentarnoj ili predsjedničkoj vlasti ili pak za izjašnjavanje putem Referenduma.
Bitna činjenica jeste i ta, a što je isto općepoznato širim krugovima i pravnim Institucijama, da se na jednoj adresi prilikom zadnjeg popisa pojavljivalo i nekoliko obitelji srpske nacionalnosti, a danas na tim adresama nema nikog u naravi (nitko ne živi). Navedeno je iznošeno od strane predstavnika stranaka i vlasti (g.Pupovac izjavljuje da pola građana srpske nacionalnosti još uvijek sjedi na „plotu“) i u javnim medijima poput HRT-a, u gostovanjima istih u raznim emisijama posljednja prije nekoliko dana pod nazivom „Tema dana“.

Iz navedenog proizlazi zaključak da popis i stvarno stanje nisu identični, da se brojka od 34,87% građana srpske nacionalnosti ne može smatrati točnom, te smatramo da nisu i sa pravne strane stvoreni uvjeti za uvođenje dvojezičnosti i ćiriličnog pisma u grad Vukovar.
Postoje službe i Institucije, koje i gdje se mogu provjeriti izneseni podaci.
Nadalje, „ratne rane“ još uvijek su svježe, kako sa hrvatske, tako i sa srpske strane. Ne zatvaramo oči pred činjenicama koje se pojavljuju u stvarnom životu u gradu Vukovaru, u kojem je srpska strana bila agresor koji je života lišio preko 3000 ljudi, više od njih 300 (samo građana hrvatske nacionalnosti) još uvijek se smatra nestalim, mnogi od počinitelja ratnog zločina još uvijek nisu procesuirani jer se nalaze u bijegu, ili postupci traju, svi građani hrvatske i drugih nacionalnosti koji su živjeli u gradu Vukovaru 1991.g., i nisu bili na strani agresorske vojske i paravojske bili su protjerani iz grada, iz svojih domova, i raseljeni po cijelom svijetu. Izvršen je genocid nad jednim narodom.
Ratna povijest i stradavanje građana grada Vukovara poznata je cijelom svijetu.
Uvođenje dvojezičnosti smatrali bi diskriminacijom i šikaniranjem navedenih stradalnika, kako branitelja, tako i ostalih građana koji su se vratili iz progonstva u svoj grad.
Također se pozivamo, kao braniteljska udruga na donesenu „Deklaraciju o Domovinskom ratu“ od strane Hrvatskog Sabora, na čl.7, a koja glasi:

„Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora poziva građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.
Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.“

Nadalje, pozivamo se na čl.16 Ustava Republike Hrvatske, koji se tiče odnosa nacionalnih manjina i ostalih građana u određenoj sredini, a glasi: „Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“
Iz svega prethodno navedenog smatramo da nisu stvoreni uvjeti o uvođenju dvojezičnosti i ćirilice u grad Vukovar, te se istom oštro protivimo.

UDRUGA „BRANITELJICE DOMOVINSKOG RATA VUKOVARSKO–SRIJEMSKE ŽUPANIJE“
predsjednica
Ljiljana Poje