Srce

Rekla bih Vam još i ovo kada mi je najteže ja pišem stihove i da me na taj način pitate kako sam doživjela rat i što mi se sve tada događalo kroz ratne godine ja bih Vam rekla ovo:

 

IŠĆUPAŠE MI SRCE I UKRADOŠE DUŠU MOJU
Iščupaše mi srce koje kuca im na dlanu
Ukradoše mi dušu iz dubine moje
Zgaziše mi latice snova mojih mekih
Oslobodiše me okova teških i vrelih
Rasparaše mi dušu oštricom britkom
Povrijediše mi ponos od stijenja tkan
Lavinu pokrenuše silnu krvi i znoja
ledenu i oštru s brda bola velikog.

A da Vam moram reći kao mi je sada, rekla bih ovo:

………………………………………….

NAĆI ĆU SVOJ MIR
Naći ću svoj mir
duboko u meni
tamo duboko vrišteći
u crnom mraku
gustom i ljepljivom.

Počet ću potragu
za mirom svojim malim
krvavim i jadnim
stisnutim u zrno bisera
otkinutog sa svijetlog
neba zaogrnutog
svjetlošću Anđela
iščupanih krila
i tihom pjevu
paklenih ptica
puštenih iz moje duše.

Naći ću svoj mir
duboko u sebi
jednog dana …

Ali neću nikada zaboraviti.

………………………………………….

Verica Marunček